Protekla, 2002. godina po rodenju Isa, a.s, bit ce zapamcena po tome što je u njoj poceo preporod i sveopce budenje ummeta iz dubokoga sna što se, izmedu ostalog, da zakljuciti i iz rezultata izbora u nekoliko zemalja kao i iz izjava nekih visokorangiranih politicara u islamskim zemljama. Apoliticnosti muslimana, cije su posljedice oni itekako osjetili na svojoj koži jer su uvijek drugi odlucivali za njih, nadamo se, zauvijek je došao kraj. Državotvorna svijest znacajno je porasla i treba je održavati, njegovati i jacati. U isto vrijeme, treba raditi na ponovnom uspostavljanju pokidanih veza pa makar to, za pocetak, bilo i samo informiranje o situaciji u raznim dijelovima podijeljenog ummeta.
Veoma je upitna pripadnost ummetu onoga ko ne vodi racuna o svim njegovim jedinkama. Jer, koga ne interesira situacija u kojoj se muslimani nalaze – taj nije od njih. Dakle, onaj kome je svejedno u kakvoj su situaciji muslimani, kako rješavaju životna pitanja i kako se rješavaju pitanja opstojnosti ummeta ne može se smatrati pripadnikom te zajednice.Više od polovine populacije u svijetu danas živi na prostoru Azije. U ucešcu na svjetskom tržištu na podrucje Azije otpada 30 posto, na podrucje Zapadne Europe 17 posto, Istocne Europe 4 posto, Sjeverne Amerike 23 posto, Centralne i Južne Amerike 5 posto, Australije i Oceanije 4 posto, Srednjeg Istoka 14 posto, te Afrike 3 posto. Ovakav odnos ucešca na svjetskoj pijaci sigurno je potaknuo inicijativu Malezije, cije je ucešce takoder znacajno (1,4 posto svjetskog izvoza i 1,2 posto uvoza otpada na Maleziju) o uvodenju zlatnog dinara u multilateralnu trgovinu. 'Zauzimam se za uvodenje 'zlatnog dinara' od strane muslimanskih zemalja kako bi se eliminirao utjecaj dolara', veli premijer. Još jedan od razloga zauzimanja za novu valutu je da se ojaca ekonomska moc, posebno ekonomski slabih muslimanskih zemalja, po uzoru na euro. Mahathir posebno istice da 'ako Evropa može brinuti o 'svojim' zemljama, zašto to ne bismo uradili i mi?!'
Vjerovatno su i iskustva iz azijske finansijske krize (1997. – 1998. god.), te finansijskih kriza u Meksiku, Brazilu, Rusiji i Argentini, gdje je bitan utjecaj americkog dolara na privrede tih zemalja, pokrenula ideju uvodenja zlatnog dinara u medunardno poravnanje. Prema prezentiranoj ideji, zlatni dinar bi, u pocetnoj fazi, bio korišten samo u medunarodnom poravnanju, dok bi domaci platni promet kontinuirano koristio domacu valutu. Prvobitno ne bi egzistirao u fizickoj formi. Stvarno poravnanje za trgovinu može biti, kao što smo vidjeli, transfer ekvivalentnog iznosa u zlatu.
To onda ne bi bio fizicki iznos transfera zlata iz jedne u drugu zemlju, vec transfer ostvarene koristi u zlatu na zaštitni racun. Aranžman funkcionira veoma jednostavno. Placanje bi bilo vršeno posredstvom centralnih banaka zemalja ucesnica u platnom prometu i bila bi, ustvari, placena samo razlika izmedu uvoza i izvoza jedne zemlje. Taj aranžman, dakle, omogucava da malim iznosom novca bude podržana velika vrijednost trgovine.A onaj ko je ekonomski, materijalno jak i imucan pomoci ce onoga ko nema... Kao da dr. Mahathir Mohamad aludira na ove rijeci Poslanika, s.a.v.s, kada kaže: 'Mi, preko milijardu muslimana u svijetu, moramo postati realna ekonomska sila, a to ce se desiti onda kada svi zajedno usmjerimo svoje napore i svoju snagu ka zajednickom cilju, ali u svim segmentima života.' A što se tice dobra koje se krije u drugom, slabašnom vjerniku, jer u hadisu stoji da je ipak u obojici hajr, to dobro odnosi se na njegov iman u srcu, jer on je, ipak, vjernik.
Naprotiv, tek dolazi najvažniji dio: '...traži pomoc od Allaha, i nemoj odustajati (posustati)'. Dakle, u svakom poslu koji vjernik obavlja trebalo bi da se nade koristi za njega i njegovu vjeru. Ali, uz to, obavljajuci ustrajno taj posao vjernik se mora osloniti na svoga Gospodara i od Njega tražiti pomoc kako bi taj posao bio uspješan i okoncan na pravi nacin. Ako ga, pak, na tom putu nešto sprijeci, onda neka posluša savjet Vjerovjesnika dat na kraju hadisa: 'A ako te nešto zadesi (ako se desi nešto nepredvideno), nemoj govoriti: 'Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako', nego reci: 'To je Allahova odredba (tako je Allah odredio) i On radi ono što hoce.
' Jer, zaista, rijeci 'da sam' otvaraju vrata (ostavljaju prostora) šejtanu.' Vjernik je svjestan da ce biti nagraden prema nijjetu i da je ono što ga zadesi Allahova odredba koja može biti iskušenje za njega. U takvim slucajevima Poslanik mu zabranjuje da govori: 'Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako', jer ga šejtan može navesti na to da zanijece kader (Allahovo odredenje) i navede ga na zaborav na Uzvišenog Stvoritelja, što može rezultirati covjekovim osjecajem neogranicene slobode, oholosti i sl.